</head> <body>

And it feels like me, on good day.


24.02.2010.

xy

Krajnje tuzan dan reklo bi se. Danas bila dzenaza nani. Pa nije mi nana kao nana ( od tetka mama ), ali u svakom slucaju bila je jedan veliki dio mog zivota. Jeste vi ikada imali nekoga s kime niste provodili mnogo vremena ali ste jednostavno osjecali da vam "lezi", ono, pa u najmanju ruku i odgovara. Otisla sam na dzenazu. Znam da nije po islamskim pravilima, ali nisam ja nesto religiozna, tako da ne bih ja mogla drzati svoju guzicu mirno u sobi punoj bula dok mi nanu sahranjuju. Znate, sada kada malo razmisljam, ne znam sta bi mi bilo gore. Ionako nisam mogla gledati. Cuvala sam dedi kisobran nad glavom i lafo gledala u stranu, da ne bi ko prijetio da se ocajnicki suzdrzavam od placa. Znala sam da ako krenem plakati da ne bih mogla prestati. Tisina je bila uredu, godila je dok su prenosili tabut do mezara. Nisam morala gledati da bih znala da su svi pognuli glave. Doduse, vidjela sam kada su je iznosili iz onog kombija, crni " carsaf" preko tabuta. Nisam mogla , tacnije nisam smjela razmisljati o tome sta se nalazi unutra, ljudi su me gledali, a ja sam "hrabra mala curica". Zato sam sebi uporno ponavljala " ah kako lijepo izgleda". I suze su navirale, jesu Boga mi, kao lav sam se borila da ne placem. Prije nego sto je pocela sahrana, nesto razmisljam, dok sam gledala sve te ljude kako ugodno cavrljaju, javljaju se na mobitel , smiju se, pa kako pobogu mozete?! Uredu, necemo sada dozivotno zivjeti u zalosti, ne trebamo sad sviju tjerati da placu i te gluposti, ali odglumite tugu u ocima, maknite taj osmijeh sa lica. Vi ne znate koliko je nama ona znacila, ne znate koliko je meni znacila. Kada su je konacno spustili u mezar, zajedno sa kisom sam i ja popustila. Jesam vam rekla da je padala kisa? Ma znate svi da je danas lilo kao iz kabla. Bas nekako pomijesano sa osjecajem praznine i tuge, nije vise sok- pocelo je prelaziti u tugu. Nedefinisano. I opet je tisina pa sam zaklonila pogled kisobranom, nekako mi lakse bilo da ne gledam. I onda se zacu udaranje mokre i teske zemlje po daskama i tabutu. I tu sam shvatila da je vise nema, tek tu. Nisam htjela da to slusam, ali se nisam mogla suzdrzati, pa kratko bacim pogled i vidim sta se desava i brzo odmahnem glavom, kao da ne zelim biti dio te stvarnosti. U tom, nekome je zazvonio mobitel, vjesto sam to izignorisala uz znacajan pogled. Dusa me zabolila, grlo mi se toliko steglo da sam jedva disala i grcevito sam , ali tiho, jecala i dalje skrivajuci se. Sve me bolilo. POzeljela sam da se sklupcam na sred onog trotoara i da vristim, hvala Bogu sto se vise ne pati, ali i da zelim da mi je vrate. I znam da sam danas mnogo vise od samo "jedne osobe" izgubila. Nema vise moje nane. Nisam plakala puno gore, zato sam svoje odradila u autu na putu kuci. Neka ti je vjecni rahmet dusi, nano.






Nejra<3



MusicPlaylist
Music Playlist at MixPod.com




Neki broj


30882